Svio sam se
u čahuru
pozne ljubavi
Sve boli
što spolja
dotiče rubove
Unutra, u čahuri
moje pozne ljubavi
ima jedna kolijevka
U kolijevci
bićence jedno ima
Osmijehom me
svakoga trena
za tle prikuje
I ne mogu nikako
mimo kolijevke
da prođem
Preplave me talasi
nebeske radosti
Prepustim se
pa u nebo tonem
Neko drugi
- dok u nebo tonem -
izgovara strijepnju
sasvim zemaljsku:
Taj osmijeh
tu radost
jesam li već platio
u minulim godinama
nevolje i trpnje
ili ću tek
morati da plaćam
trpnjom i nevoljom
u danima što slijede?
(1996)
Nema komentara:
Objavi komentar